Zavisnost od video igrica je u današnjem svijetu sve prisutniji problem bez obzira na životnu dob. Ta zavisnost može negativno utjecati na stil života, a koji su to simptomi zavisnosti od video igrica i kako pobijediti zavisnost od igrica saznajte u nastavku.
Prema procjenama stručnjaka u svijetu se video igrama bavi oko dvije milijardne ljudi od čega se 4% smatra ovisnicima o igricama. Ne tako davno, tačnije 2018. godine Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) uvrstila je zavisnost od igrica u bolesti zavisnosti.
Postoje određene razlike između zaljubljenika u video igrice i ovisnika o njima. Ako pogledamo malo bolje moguće je prepoznati ovisnika o igricama ako isti ne može da obavlja normalne svakodnevne životne aktivnosti.
Psihijatri često upozoravaju da je kod zavisnosti od video igrica najopasnije to što osobe nisu svjesne da imaju problem koji može trajati i po nekoliko godina. U međuvremenu zapostave takve osobe zapostave svoj život uključujući obaveze, socijalni život i prijatelje, a istovremeno gube dodir s realnošću.
Simptomi ovisnika o video igricama
Ne treba posebno isticati da dugotrajno igranje video igrica može negativno djelovati na fizičko zdravlje. Prvenstvo tu se smatraju problemi s vidom, leđima i vratom, nepravilnim držanjem, a pretjerano sjedenje može stvoriti ugruške u nogama.
Pored direktnog utjecaja, ovisnici o video igrama uništavaju svoje tijelo i time što se ne hrane kvalitetno. Ovisnici najčešće ne ustaju iz svojih fotelja, konzumirajući brzu hranu koja usporava metabolizam što se rezultira gojenjem. Isto tako hidratacija pada u drugi plan, jer ovisnici često zaboravljaju na obroke i obavezno unošenje vode pa ne čudi podatak da gejmeri kolabiraju prilikom igranja video igara.
O negativnom utjecaju na psihu, stručnjaci kažu da je ovisnost o video igricama najsličnija ovisnosti o kockanju. Kod ovih ovisnika razvija se psihička potreba za igranjem što se odražava na interes sa stvarnim svijetom, druženjem i boravkom u prirodi.
Jedni od najčešći simptoma nakon kojih je potrebno potražiti stručnu pomoć jeste rast tolerancije, gubitak kontrole, promjena raspoloženja nakon prekida igranja video igara, kao i promjena ličnosti. Stručnjaci navode da se mogu javiti i misli o samoubistvu, ali i ovisnici pokušavaju nauditi drugima oko sebe.
Zavisnost o video igricama ne dolazi preko noći. Ono se tiče postepeno i spontano. Uloženo vrijeme u igranje igrica poboljšava vještinu igrača što i bolje rezultate u samoj igrici. To pozitivno utiče na samopouzdanje igrača pa ne čudi da se igrač lagano navuče na taj osjećaj uspjeha.
Ubrzo nakon toga, dolazi do gubitka kontrole i euforija i uzbuđenje postaju sve veći i veći.
“Ono što je zavodljivo kod video-igrica jeste činjenica da nije potrebno mnogo angažovanja, a osjećaj nagrade i zadovoljstva je veliki. Igricama se lako pristupa s mobilnog telefona, a osoba ne mora da ulaže veliki trud da bi pobijedila. Čak i odrasli ljudi koji su zreli i odgovorni često otvaraju pasijans ili igraju sudoku u pauzi na poslu jer ih to relaksira”, aže Mira Kovačević, direktorica Specijalne bolnice za bolesti zavisnika te dodaje:
“Većini djece veće zadovoljstvo pričinjava igranje igrica nego fudbal s vršnjacima jer je za fudbal neophodan fizički napor. Kada igraš neku igru u realnosti, nekad gubiš, nekad pobjeđuješ stalno si izložen kritici. Ako igraš video igricu, nema svjedoka poraza i lako se prelazi na sljedeću igricu.”
Dugotrajno igranje igrica uništava svakodnevicu ovisnika što dovodi do zapostavljanja dnevnih obaveza poput posla ili škole, a samim time donosi sukobe s ukućanima, kao što su roditelji ili partner.
Paralelno tome, ovisnik o video igrama gubi interes za stvari svijet i ne pridodaje pažnju druženju, obavezama i hobijima. Također, zavisnik negira da se “navukao” na video igru i traži opravdanja za višesatni boravak ispred ekrana.
Treba napomenuti da su igrači ovisnici svjesni stanja u kojem se nalaze, odnosno činjenice da ono što rade ugrožava njihov život, ali se jednostavno ne mogu oduprijeti potrebi za time.
Liječenje zavisnosti od video igrica
Ukoliko primijetimo da osoba koja igra video igrice postaje anksiozna, nervozna ili tužna kada nije u prilici da bude ispred ekrana i igra video igricu, potrebno je potražiti pomoć.
Postoji nekoliko metoda za liječenje zavisnosti, a prema istraživanjima razgovor se pokazao kao djelotvorna opcija.
U tom procesu, terapija pod nazivom KBT odnosno Kognitivno – Bihevioralna terapija, pomaže ljudima da pronađu razlog tj. korijen svoje zavisnosti, a isto tako pomaže im i da razviju nove navike i mehanizme kojima će se boriti protiv zavisnosti.
Ovisnost o video igricama najčešće se javlja kod djece dok većina roditelja nije ni svjesna da dijete ima problem. No, i nakon što roditelji uvide da je dijete stvorilo zavisnost o igricama teško utiču na njega s obzirom na to da ne znaju na koji ga način udaljiti od računara, mobitela i ekrana uopšte.
Ovo su neki savjeti kako pomoći ovisniku o video igricama:
Razgovor
U današnjem svijetu tehnologije sve manje vremena imamo za sebe, a kamoli za druge. No, bez obzira na sve vanjske utjecaje potrebno je pronaći vremena za razgovor. Pomoću toga možemo saznati šta dovodi dijete do toga da provodi mnogo vremena igrajući igrice i tako mu pomoći. Možda je problem dublji nego što se čini na prvu pomisao, tako da pronađite vremena i razgovarajte.
Časovi programiranja
Ako roditelj koji uvidi da njegov tinejdžer provodi previše vremena za računarom igrajući video igrice najbolji potez jeste upisivanje djeteta na časove programiranja ili web dizajna. Ovo može biti veoma korisno za dijete jer će tako imati spoj lijepog i korisnog.
Kritičko razmišljanje
Djecu je potrebno naučiti da razmišljaju kritički umjesto običnog pasivnog posmatranja. S toga potrebno je kroz razgovor postavljati pitanja djeci kako bi razvili osjećaj za kritičko razmišljanje i ne bi bili pasivni.
Prave vrijednosti
Nije tajna da većina mladih ljudi i tinejdžera tehnološke uređaje povezuju s društvenim statusom. Tu je izuzetno važna uloga roditelja u otkrivanju pravih vrijednosti u životu. Pomoću razgovora roditelji naglašavaju da cijena novog pametnog uređaja ne može da odredi vrijednost osobe koja je posjeduje.
Drugi roditelji
Roditeljima bi najbolje bilo da pronađu podršku u drugim roditeljima i pomoću toga saznaju kako utiču na djecu i njihovu ovisnost o igricama i modernim tehnologijama. Svaki roditelji trebaju imati spremne tehnike za borbu, a često može pomoći i mišljenje i savjet drugih roditelja.
Zaključak
Stručnjaci savjetuju da je djeci za internet i igrice dovoljno trećina slobodnog vremena. Odnosno, nakon svih obaveza, to iznosi oko dva sata dnevno.
Ukoliko gore navedene metode ne pomažu potrebno je potražiti stručnu pomoć, nakon čega se ovisniku o video igricama pristupa profesionalno.
Broj ljudi čija je smrt direktno ili indirektno u vezi s video igricama nije tačno poznat. Zavisnici često dižu ruku ne samo na sebe, već i na svoje bližnje. Razlog za to je njihova frustracija prouzrokovana neuspjesima tokom igranja video igrica.
Neprekidni stres i svijest o tome da se granica s realnošću odavno izgubila, vode do depresije i kajanja. Da bi se riješili neprijatnog osjećaja, ovisna osoba izlaz pronalazi u štetnim psihoaktivnim supstancama. To dodatno pogoršava situaciju i stvara suicidne misli.
S toga potrebno je djelovati prije nego što bude kasno.