Kako boravak u svemiru utiče na ljudske kosti i mišiće

Istraživanjem su prikupljeni novi podaci o gubitku koštane mase kod astronauta uzrokovanim uslovima mikrogravitacije u svemiru i o stepenu do kojeg se mineralna gustina kostiju može ponovo steći na Zemlji. U istraživanju je učestvovalo 17 astronauta prosječne starosti 47 godina, čije su misije u svemiru trajale od četiri do sedam mjeseci, u prosjeku oko pet i po mjeseci.

Godinu dana nakon povratka na Zemlju, astronauti su u prosjeku pokazali 2,1% smanjenu mineralnu gustinu tibije (cjevanica, veća od dvije kosti potkoljenice) i 1,3% smanjenu snagu kostiju. Kod njih devetoro mineralna gustina kostiju nakon svemirskog leta, ostala je trajna.

“Znamo da se astronautima smanjuje gustina kostiju tokom dugotrajnog svemirskog leta. Ono što je novo u ovoj studiji je da smo pratili astronaute godinu dana nakon njihovog svemirskog putovanja da bismo razumjeli da li se i kako kosti oporavljaju”, rekao je profesor Univerziteta u Kalgariju Lej Gebel, naučnik koji je bio vodeći autor istraživanja objavljenog ove nedjelje u časopisu Scientific Reports.

“Astronauti su doživjeli značajni gubitak koštane mase tokom šestomjesečnih svemirskih letova – gubitak koji bismo očekivali da vidimo kod starijih osoba tokom dvije decenije na Zemlji, a povratili su samo oko polovine tog gubitka nakon godinu dana na Zemlji”, rekao je Gabel.

Gubitak koštane mase nastaje zato što kosti koje bi obično nosile težinu na Zemlji ne nose težinu u svemiru. Svemirske agencije će morati da poboljšaju preventivne mjere – režime vježbanja i ishranu – kako bi spriječile gubitak koštane mase, rekao je Gebel.

“Tokom svemirskog leta, fine koštane strukture se stanjuju, i na kraju se neke odvoje jedna od druge. Kada se astronaut vrati na Zemlju, preostale koštane veze mogu da se zgusnu i ojačaju, ali one koje su prekinute u svemiru ne mogu se ponovo izgraditi, tako da se cjelokupna struktura kostiju astronauta trajno mijenja”, objasnio je Gebel.

  VPN online – kako aktivirati VPN

Astronauti koji su učestvovali u studiji, boravili su na svemirskoj stanici u posljednjih sedam godina. Studija nije navela njihove nacionalnosti, ali su bili iz američke svemirske agencije NASA, Kanadske svemirske agencije, Evropske svemirske agencije i Japanske agencije za istraživanje svemira.

Svemirska putovanja predstavljaju veliki izazov za ljudsko tijelo. Važno je što više o tome saznati jer, na primjer, NASA ima za cilj da pošalje astronaute nazad na Mjesec, u misiji koja je sada planirana najranije za 2025. To bi mogao biti uvod u buduće misije astronauta na Mars ili dugotrajnije prisustvo na površini Mjeseca.

“Mikrogravitacija utiče na mnoge sisteme u našem tijelu, među kojima su mišići i kosti”, rekao je Gebel.

“Kardiovaskularni sistem takođe doživljava mnoge promjene. Bez gravitacije koja vuče krv prema našim stopalima, astronauti doživljavaju promjenu u kretanju tjelesnih tečnosti koja uzrokuje da se više krvi nakuplja u gornjem dijelu tijela. Ovo može uticati na kardiovaskularni sistem i vid.

Zračenje je takođe veliki zdravstveni problem za astronaute jer što dalje putuju od Zemlje, to je veća izloženost sunčevom zračenju i povećan rizik od raka”, rekao je Gebel.

Studija je pokazala da su duže svemirske misije rezultirale većim slabljenjem kostiju i manjom vjerovatnoćom oporavka kosti nakon toga. Vježbe tokom ljeta – trening otpora na svemirskoj stanici – pokazao se važnim za sprečavanje gubitka mišića i kostiju.

“Još uvijek mnogo toga ne znamo o tome kako mikrogravitacija utiče na zdravlje ljudi, posebno u svemirskim misijama koje su duže od šest mjeseci, i koje imaju dugoročnije zdravstvene posljedice”, rekao je Gebel, piše RTS.

www.haber.ba

Pošto vam se svidio članak...

Podijelite ga s prijateljima!

Žao nam je što vam se nije svidio sadržaj. Možete li nam reći zašto?

Pomozite nam da unaprijedimo sadržaj!

Recite nam kako možemo unaprijediti ovaj sadržaj

popularno danas

ne propusti